mala priča

O meni

“U šestoj godini sam želio postati kuhar. U sedmoj godini Napoleon. Moja ambicija je tako rasla iz godine u godinu sve do sada.” Salvador Dali

 

 

 

 

 

 

Nisam Dali, ali htjedoh biti kuhar, pa astronaut pa vatrogac… I tako su se zanimanja redala jedno za drugim dok nisam krenuo u osnovnu školu. Kroz osnovnu školu jedino što je bilo bitno je bio sport, košarka. Sport kojim smatram svojim prvim malim zanimanjem pratilo me kroz cijelu osnovnu i srednju školu. Završenom srednjom školom počinje moja priča…

Izbor fakulteta najteža je odluka. Izađeš iz srednje škole, a već sutradan moraš odrasti. Svoj život u roku tjedan dana šalješ na put; neki na pravi, a neki kao ja na krivi. Sa svojih 18 godina upisujem svoj prvi fakultet, koji ću napustiti nakon nekoliko godina. Zašto je to bitno za priču? Jer poziv kojim se želim baviti tada u mojoj glavi dobiva obrise.

“Ne možeš pronaći pravi put ako su ulice asfaltirane.”
Bob Marley

 

 

 

Prvi posao koji sam pronašao naučio me da muzej nije ona smiješna kuća u kojoj se svi čude slici na zidu, već sam počeo promatrati umjetnost. Jedna od izložbi na kojoj sam radio bili su i njemački ekspresionisti i njihove slikarske skupine, Most i Plavi jahač. Od toga dana moje mišljenje o umjetnosti se promijenilo stoga simbolično svoj logotip posvećujem toj izložbi.

Pravi put započinjem upisom na Grafički fakultet. Od početka uz fakultet radim i učim kako svoju maštu prikazati drugima. Dizajn mora biti lijep, a ideje su kao zvijezde… Ima ih na milijarde, ali uvijek tražim onu najsjajniju kojom bi svoju maštu prikazao, zbog toga smatram svoj dizajn kao Svjetlost mašte u lijepom…